Mars naspram Plutona — od afekta do efekta
Mars se nalazi na poslednjim stepenima Raka, znaka svog pada, i približava se snažnoj opoziciji sa Plutonom. Ovo je jedan od onih tranzita koje ne treba posmatrati samo kroz uobičajenu sliku sukoba, sile i borbe za prevlast. Ispod površine Mars–Pluton dinamike često se nalazi nešto mnogo dublje — osećaj nemoći i potreba da se izgubljena moć povrati.
Mars predstavlja našu volju, instinkt, akciju, sposobnost da krenemo, borimo se, branimo sebe i kažemo: „Ja hoću.“ Međutim, u Raku, gde se nalazi u padu, njegova priroda ne može da se izrazi tako jednostavno i neposredno. Ovde Mars reaguje kroz osećanja, porodične i lične teme, sigurnost, pripadnost, uspomene i povređenost. Može dugo da ćuti, trpi i povlači se, ali to ne znači da je njegova energija nestala. Naprotiv, ona se često skuplja ispod površine.
A nasuprot njemu stoji Pluton.
Pluton nas suočava upravo sa onim mestima na kojima osećamo da smo izgubili kontrolu. On produbljuje ono što Mars oseća, pritiska slabu tačku i izvlači na površinu ono što je dugo bilo potisnuto. Zato Mars–Pluton ne mora uopšte da deluje iz snage. Ponekad njegova najsnažnija reakcija nastaje upravo iz slabosti, razočaranja, frustracije ili osećanja bespomoćnosti.
Čovek tada može imati utisak da su mu ruke vezane, da ne može da promeni situaciju, da drugi odlučuju umesto njega ili da mu je oduzeto nešto što smatra svojim. Mars želi da deluje, ali ne pronalazi pravi izlaz. Pluton, međutim, ne dozvoljava da se pritisak jednostavno zaboravi.
I upravo tu nastaje paradoks: što je osećaj nemoći veći, potreba da se moć povrati može postati snažnija.
Tu dolazimo do jedne od najosetljivijih manifestacija Mars–Pluton simbolike — klatna između žrtve i dželata.
U jednom trenutku čovek može sebe doživljavati kao žrtvu okolnosti: „Ne mogu ništa. Povredili su me. Nemam izbora.“ Ali ako se nemoć, bes i razočaranje dugo gomilaju, može nastupiti druga krajnost. U čovekovoj glavi počinje da se stvara drugačija priča: „Nikada više neću dozvoliti da mi se ovo dogodi. Sada ću ja odlučivati.“
I tada onaj koji se osećao nemoćno može pokušati da svoju moć povrati kontrolisanjem drugih, surovošću, osvetom ili potrebom da po svaku cenu nametne sopstvenu volju.
Klatno je otišlo sa jednog kraja na drugi — od žrtve do dželata.
Ali ta dva pola nisu toliko različita koliko izgledaju. U njihovom korenu može stajati isti problem: nerešen odnos prema sopstvenoj nemoći. U prvom slučaju čovek veruje da nema nikakvu moć; u drugom pokušava da se zaštiti tako što želi da ima svu moć.
Ni jedno ni drugo nije istinska snaga.
Naravno, neće svako ovaj tranzit proživeti na isti način. Kod osobe koja slabije prepoznaje sopstvene impulse i teže upravlja reakcijama, ova energija lakše može otići u afekat. Dovoljan je okidač koji pogodi već postojeću povredu i reakcija može postati mnogo snažnija od samog povoda. Čovek prvo reaguje, a tek kasnije shvati šta ga je zapravo toliko pogodilo.
Kod svesnije osobe događa se nešto sasvim drugo. Ona takođe oseća bes, pritisak, frustraciju ili potrebu da reaguje — ali između osećanja i postupka uspeva da napravi prostor.
I upravo u tom prostoru leži mogućnost da se Mars–Pluton pretvori u nešto konstruktivno.
Osvešćivanje aspekta ne znači da će njegova ogromna energija nestati. Niti treba da nestane. Mars–Pluton nije energija koju treba ugušiti, već energija kojoj treba pronaći pravi pravac.
Bes tada postaje informacija, a ne naredba.
Umesto pitanja: „Kome da uzvratim?“, može se postaviti pitanje: „Šta me je zapravo povredilo?“ Umesto: „Kako da ponovo uspostavim kontrolu nad drugima?“, pitanje postaje: „Šta je u ovoj situaciji zaista u mojoj kontroli?“
Tu počinje transformacija.
Ako ne mogu da promenim drugoga, mogu da promenim svoj odnos prema njemu. Ako ne mogu da vratim prošlost, mogu da odlučim šta ću učiniti sa sadašnjošću. Ako sam povređen, mogu postaviti granicu. Ako nešto više ne funkcioniše, mogu ga prekinuti ili promeniti. Ako imam ogromnu količinu energije, mogu je usmeriti u stvaranje, rad, rešavanje problema, fizičku aktivnost, borbu za opravdan cilj ili konačno presecanje obrasca koji me godinama vraća na isto mesto.
Tada Mars ponovo dobija svoju pravu funkciju — akciju, a Pluton svoju — transformaciju.
I tu dolazimo do možda najvažnije lekcije ovog aspekta: Mars–Pluton ne traži da budemo jači od drugih. Traži da postanemo dovoljno snažni da ne budemo robovi sopstvenog impulsa.
Zato se njegova energija može pretvoriti iz afekta u efekat.
Ne u odsustvo besa, već u sposobnost da odlučimo šta ćemo sa njim. Ne u potiskivanje snage, već u njeno usmeravanje. Ne u nemoć žrtve, ali ni u surovost dželata, već u treću poziciju — čoveka koji zna da ima moć, ali nema potrebu da je dokazuje oduzimanjem moći drugome.
Posebno je zanimljivo što se ova opozicija razvija dok Mars završava put kroz Raka, a zatim prelazi u Lava. Promena znaka ne znači da je priča završena. Menja se samo način na koji Mars želi da je odigra.
U Raku reakcija može krenuti iz povređenosti: „Povredili su me, moram da zaštitim sebe i svoje.“ Kada Mars pređe u Lava, ista nagomilana energija može dobiti otvoreniji, ponosniji i dramatičniji izraz: „Sada ću pokazati ko sam.“
Tu se javlja novi izazov. Ono što je u Raku bilo emotivno i skriveno može u Lavu poželeti da izađe pred svet. Povređeno osećanje može postati povređeni ponos, a potreba za zaštitom potreba za dokazivanjem autoriteta. Ako se prethodna frustracija nije osvestila, promena znaka neće je čarobno ukloniti — samo joj može dati drugačiji način izražavanja.
Na kolektivnom nivou možemo posmatrati isti simbolički princip. Kada se kod većeg broja ljudi nagomilaju frustracija, osećaj nemoći ili utisak da nemaju uticaja na okolnosti, raste potreba da se nešto učini i da se osećaj moći povrati. Ali jedan astrološki tranzit ne određuje konkretan događaj. Ista simbolika može pratiti sukobe interesa i zaoštravanje odnosa, ali i snažnu mobilizaciju, odlučnu reformu, zajednički napor ili presecanje problema koji se dugo odlagao.
Zato Mars–Pluton nije samo aspekt kojeg treba da se plašimo. U njemu postoji ogromna regenerativna snaga — pod uslovom da je čovek prepozna pre nego što ona prepozna metu.
Najviši izraz Mars–Plutona nije čovek koji nikada ne oseća bes, nemoć ili razočaranje. To je čovek koji može da oseti ogromnu unutrašnju silu, a ipak sam odluči gde će je usmeriti.
Jer između žrtve i dželata postoji treći put.
To je put čoveka koji više ne pristaje da bude nemoćan, ali ne mora nikoga da učini nemoćnim da bi dokazao svoju snagu.
Tada afekat postaje efekat, a sila — svesna moć.
Nelly Poerich







