🌞 Priča o Kraljici Sunca
🌞 Kiffa Australis – Pesma Sunca u Jarcu
Na vrhu stene, gde vetar ćuti,
stoji kraljica, Sunce joj sja.
U ruci nosi znak pravde ljute,
da svetlost širi – to misija je sva.
Njena je kruna od zraka zlata,
plašt joj je tkala noćna tišina.
Ona je straža kosmičkog brata,
što vaga pravdu nad sudbinama.
Iza nje stoji mudrac od stene,
Saturn – učitelj, star i strog.
On prati korak, da nikad skrene,
jer svaki uspon je Božji slog.
U dolu narod svetlost prima,
kao što zora raseče mrak.
U njenoj ruci pečat je svima:
istina traje, laž nema znak.
Na vrhu visoke planine, gde ljudska stopa retko kroči, živela je Kraljica Sunca. Njena kruna bila je satkana od zlatnih zraka, a oči su joj sjajile poput ognjišta u hladnoj noći. Ona nije bila kraljica krvlju, već istinom i pravdom.
U ruci je nosila krug od čistog zlata, krug koji je bio i Sunce i vaga – jer na njemu se merila ljudska dela. Svako ko bi kročio na planinu, stajao bi pred njenim svetlom i ogledao se u njemu. Laž bi se topila kao sneg na prolećnom suncu, a istina bi postajala bistra poput izvorske vode.
Iza nje, u senkama planinskih stena, stajao je Saturn – Stari Čuvar. Bio je tih, ali njegovo prisustvo se osećalo u svakom kamenu i svakoj tišini. On je bio njen učitelj, ali i neumoljivi sudija. Podsećao ju je da nema lakih puteva, da je sve što vredi izgrađeno strpljenjem i odricanjem.
U dolini, narod je gledao ka planini i dobijao hrabrost. Njihova srca su znala – dok Kraljica Sunca stoji, pravda i svetlost neće nestati. Ona nije davala darove od zlata, već snagu da svako pronađe sopstveni put istine.
I tako je legenda govorila: ko se popne na planinu i pogleda u oči Kraljici Sunca, više nikada ne može da živi u laži – jer će ga uvek pratiti njeno zračeće ogledalo.
Нема коментара:
Постави коментар