субота, 25. јун 2016.

DAMA RAK

DAMA RAK – “Gospodine, molim Vas, prestanite sa navalentnim nastupom da biste me uverili da ste pravi ili ne. Već po prvim koracima osećam da niste po mojim merilima, što ne znači da nekoj drugoj tamo niste. Moj gospodin pravi je upravo kročio u prostoriju da naloži kamin. Brrr… baš je hladno. Pogledajte kako je zgodan, čvrst i stamen kao stena. Uzdržite se ljubomore. Znate, nežnoj i osećajnoj ženi treba oslonac i zaštita, a ne grubijan. Budite fini i dodajte mi sa stola čašu vina. Hvala”.

Ko je ona dama, tamo, što sedi sama prekrštenih nogu na visokoj crnoj stolici, grudima, ovlaš, oslonjena o šank… Da, ta što se sramežljivo razmeće dražima, strogo se držeći ruba čaše, mazeći svoje pune usne. Mladi konobar požuri da skloni svoj pomamni pogled sa tih ziht crnih očiju i prekrasnih stopala, sa kojih je u ritmu romantične arije klizio tanani kaiščić ljubičastih sandala. Brzo popravi svoju leptir mašnu, toliko da se pribere, pa učtivo reče: “To vam je gospodine dama Rak, rado viđena gošća našeg restorana”.

Gazda se zateče u svojoj neverici, češkajući svoju bradu, u sebi se pitajući kako to da je do sada nije primetio. Zameni naočare i zagleda se ponovo. Suvonjavom konobaru se iskrade podrugljiv smešak u stalnom rivalstvu takvih, koji ne vide nikog dok im se jasno ne nacrtaju ispred nosa. Ta dama je upravo bila njegova koleginica Rak, koja je svakodnevno bila zatrpana suđem. Zbog ispomoći u kuhinji, često je mirisala na zapršku i druge đakonije dok je pripremala najukusnije pice na svetu. I tako skromna u uniformi, gotovo nevidljiva nije dolazila do izražaja.

Ali danas joj je rođendan i htela je sebi da da oduška, da se nacifra i nalicka seksi, sočno, kako to zna reći u pauzi, zbijajući šalu na svoj račun. Danas kad se pojavila nauljena i namirisana najfinijim notama poželjnosti, izgledala je kao lutka sa naslovnice nekog magazina. Ni on je ne bi prepoznao, da ga lepezom nije lupnula posred nosa. I sam beše potrčao za njenim raznjihanim bokovima i pozamašnim nedrima, da joj se nađe na usluzi.

Prijatno otkrovenje večeri, priznao je glasno da ga gazda čuje, a i ona, dok im se ironično smešila, i dalje klackajući sandalu vrhovima svojih nožnih prstiju. Malo ustuknuše obojica plašeći se da nekim jačim zamahom noge ne poleti prema njemu. Ženske štikle su čudo, služe lepoti, ali i kao ubojito oružje protiv nasilnika, koji ne poštuju ženski rod. Lepuškastog konobara podsećala je ponekad na majku, ali joj to nikada nije stigao reći. Simpatisao ju je i gotivio, ali danas je sasvim otkinuo na njenu senzualnost i putenost, iako je bila starija od njega celih deset.

Račica je sve u jednoj ženi, i majka i žena i ljubavnica, večita devojčica. Njena transformacija je fascinantna, posebno u domenu ljubavi i posla. U suštini ne voli grubost i aroganciju, da bi istakla svoju potrebu za dominaciju. Ona to čini veoma suptilno prema prilici. Zna ova dama i da iskoči iz svojih opsega očekivanja, onda kada revolt dokači njen utemeljen ponos na kojim je, odricajući se koječega, sagradila svoj dom i porodicu. Njena čuvarnost i brižnost su neprokosnovena kategorija testa majčinskog stava i tradicije. I kada je u ljubavi, teško uspeva da razluči te dve emocije, žena – majka, majka – žena.

Sa prvom rekom pozvanih gostiju, Račica ustade od šanka, i pođe za sto na kom je čekalo posluženje, na čelu sa prelepom domaćom tortom koju je sama napravila, noć pre. Umor treće smene se nije ogledao na njenom lepom okruglastom licu, obličja punog Meseca. Ljubazno se pozdravi sa svima i mahnu konobaru, koji ju je i dalje posmatrao s divljenjem, i reče da iznese ostalo posluženje. Ni gazda nije ostao suzdržan, videvši o kome je reč i o kakvom se slavlju radi. Sa obližnjeg stola uze buket sveže ubranih ruža i džentlmenski pođe da joj uruči čestitku.

Račica ne ustuknu ispred njegovih autoritativnih kestenjastih očiju. Zahvalno ga poljubi kao i svakog drugog gosta. Na kompliment, da prelepo izgleda i da je nije prepoznao, maestralno pređe istim onim osmehom, kao kada bi od nje tražio da kontroliše ostalo osoblje restorana, dok je odsutan na neko vreme, zbog nabavke. Uhvatila bi ponekad taj njegov zavodnički pogled, dok bi ga opsluživala ko leptirak, ali bi ga još brže bacila u obližnju kantu za otpatke, zajedno sa ostacima hrane i pikavaca. Oduvek je izbegavala da meša posao i ljubav, ma koliko joj neko zapeo za oko u nekim labilnijim momentima njene emotivne dušice.
Nije ona svetica, napravila bi Račica i poneki izlet, ali tamo na otvorenom, na nekom vikendu u prirodi, daleko od očiju gradske vreve i radoznalih očiju dokonih abronoša. Neki dan, kad je spremala pitu sa malinama, dokači je jedna takva riđokosa ronđa praherom i poče da paja po njenom ljubavnom životu. Samo što joj nije nabila na glavu ekspres lonac, koji je pištao kao sirena sa brokolama i paštenjakom. Malo je falilo, ali zahvaljujući olujnom vetru, koji snažno zalupi kuhinjski prozor taj ispad besa joj preseče kao nožem, inače bi obe popile otkaz. Otad je drži na distanci. a svoja klešta koristi tek toliko da je opomene ponekom opaskom, ukoliko krene da naglaba glupoštarije.

Račica protrese svoju dugu crnu kosu duž uspravljenih vitkih leđa i još jednom se kiselije nasmeši na tu mrsku dogodovštinu. Zauze primeren stav slavljenice i za nijansu odsečnije se izvinu gazdi, kako bi ispratila drugi nalet gostiju. Muzika je tiho svirala romantične pesme, kao poručene za nju. Prosedi gospodin gazda Bik je i dalje stajao iznad njene glave, kao sena podupirač uspešnog provoda njenog četrdesetog rođendana.

Godine su joj išle u prilog, kao nadev od lešnika i čokolade na prekrasno ukrašenoj torti u obliku damskog šešira, po obodu načičkanog nežno rozikastim cvetovima. Namučila se oko njih, ali vredelo je truda. Račica ne radi ništa polovično, kod nje je sve ili – ili, a nikada ništa tek onako, ofrlje. Gnuša se površnih, sporih i lenjih ljudi. Možda i ona nekima ponekad tako izgleda. Ali to je samo zbog loše faze, kada je priključena na pun Mesec, mada i neka njegova četvrtka može da je smori pri praženjenu i punjenju, crpeći i njene rezervoare energije, koje grčevito i pomno čuva. Ali priroda je priroda ona sve nadjača kad joj se prohte.

Deo iz knjige *SA ASTROLOGIJOM NA VI*
Zaštićena autorska prava
Astrolog i pisac
Nelly Poerich



Nelly Poerich 
Nelly PoerichNelly Poerich, astrolog i pisac. Živi i radi u Beogradu. Astrologijom se profesionalno bavi 29 godina. Jedinstvena je po astrološkim otkrićima, koje za sada samo primenjuje prilikom tumačenja natalnih karata svojih klijenata, među kojima su mnoge brojne poznate ličnosti. Nelly s ponosom ističe da je sama svojim talentom i ljubavlju prema astrologiji pekla svoje umeće tumačenja, ali ne krije da je u astro-centru Fonlider, nekim čudom konekcije, ukačila i patentirala nova saznanja zapisana u astrološkim stepenima. Često zna reći da je poimanje astroloških simbola i njihovo tumačenje, sinteza umetnosti, veštine, visprenost i logike, skopčana intuicijom. Od 1995. godine pisala je za novinsku kuću Politika, u časopisu Horoskop, kao i za "Astrologos". Ističe da je rubriku "Veliki umovi o astrologiji", sama osmislila, stajući u odbranu astrologije. Poslednje tri godine piše za "Grand reviju". Nastupala je u mnogim radio i TV emisijama. Na društvenim mrežama je aktivna svojoj stranici Astrolog i Pisac Nelly Poerich, te u grupi "Sa astrologijom na Vi". Uporedo, bavi se i pisanjem romana, poezije, dečije literature, scenaria i drugih tekstova. Objavila je dve slikovnice za decu "Našali se Pače malo" i "Rođendanac", gde kroz stihove deci približava zodijak. Njena dva romana "Ona koju valja slušati" i "Odlučna da uspe", uskoro će se pojaviti u elektronskoj formi na internetu.

Нема коментара:

Постави коментар